Glazba je nešto najdivnije što je čovjek izumio. Ona daje osjećaje ugode i moja ljubav prema glazbi se razvila jer su moji roditelji akademski glazbeni učenjaci koji su me naučili cijeniti vibracije svake note i njihovu emocionalnu povezanost poput dva lepšava leptira na vjetru….. SAJK! 😆

Brijem da je moja ljubav prema glazbi nastala iz navike slušanja preglasne glazbe na slušalice da ne čujem kako mi se roditelji svađaju i razbijaju tanjure po kući. 😂 Naviku slušanja glazbe na slušalice imam u odlasku u bilo kakav javni promet poput tramvaja, buseva, čisto iz razloga da mi ne krvare uši dok slušam rendom pizdarije od ljudi koji preglasno kenjaju. (uvijek se nađe taj jedan koji se čuje kroz čitav tramvaj!)

Odrasto sam u kući pa je i susjede bilo lako za čuti, kreštanje dječurlije, pse iz dvorišta, aute… Nije ni čudo što sam slušao pjesme danonoćno. Kada imam slušalice na ušima, sretniji sam nego kada čujem previše ljudske buke. Nekad bi bilo praktično imati sposobnost ugasiti zvuk na gluho, kao mute na daljinskom.

Glazba u tinejđersko doba mi je pak godila jer je utišavala i moje depresivne misli. Ali kako to biva, klinci baš tada svoje depresivne misli zamjene još depresivnijim pjesmama. Glazba je imala svoju čar sve do trenutka dok više nije.

Kako starim, iskreno, nije mi glazba toliki užitak kao i klincu, ni blizu. Možda je to i do odrastanja i kemije mozga. Danas čak sumnjam da je moja ljubav prema glazbi nastala samo iz bijega od stvarnosti, a kada razmislim, to je i odličan razlog.

Danas mi najviše godi tišina.

Osim kad roknem 4 pive…. tad može svašta. Evo nekih mojih omiljenih pjesmica koje sam zadnje slušao da se obranim od ljudske buke. Burp 🍻

Ugodan dan kolege humanoidi. 🖖