Shvaćam polako da je bit svega u životu odlazak. Rođeni samo da odemo, ljubav je stvorena da nestane, svakoj pjesmi dođe kraj… Mi ljudi možda bismo trebali više vježbati prihvaćanje kraja u ovoj čudnoj ljudskoj egzistenciji, jer koliko ja vidim, odlasci su neizbježni.

Odlučujem otići od ovog bloga i odvojiti se jer više nemam strasti za ovim oblikom izražavanja. Neću prestati pisati, već je samo vrijeme za drugi oblik izražavanja za mene. (Objasnio sam svoj stav o tome u članku “Inspirativna kvota”).

Ne znam točno što ću raditi sljedeće ali potrebno mi je puštanje ovog oblika da pronađem neki koji će probuditi novu strast i usmjeriti ideje u nešto drugo. Možda će to biti pjesma, knjiga, glazba, roman ili nešto što još nemam niti na radaru.

Mislim da sam od ovog specifičnog oblika platforme (besplatni blog- bez plaćenih oglasa i klikbejtova) kroz preko 200 članaka i 2 godine pisanja, više- manje u potpunosti iskusio sve što takva platforma može ponuditi.

Želim se zahvaliti svima koji su me čitali, komentirali, lajkali. Posebno stalnim čitateljima- Znate tko ste! wink wink 😉

Za kraj citirat ću samog sebe LOL XD Uz poantu da se život sastoji od hrpe odlaska. U redu je označiti kraj, u redu je otići, u redu je dati otkaz 😀

“Nije poželjno čuti da je stvarnost dosadna i često sažeta, a prazne stranice se ne prodaju dobro. Pošto ovaj članak nema inspirativnu kvotu, završava kada ja to hoću… Svaki tekst treba završiti kada završi inspiracija pisca.”