Dobro jutro, pozdravljam svih 7 ljudi koji još uvijek čitaju pisane riječi.

Problem pisanih riječi je taj što im fali energija. Nije bez razloga svaki holivudski film daleko uspješniji od knjige po kojoj je baziran. U filmu vidiš faking čovjeka, to je ono za čime vapimo, ne za slovima. Za govorom, ne za titlovima. U filmu vidiš mimike i izraze lica svojih omiljenih selebritija, čuješ glasove, osjetiš energiju, čuješ glazbu… Pogotovo ak je još u filmu gola cicka od Halle Berry ili pimpač od Ben Afflecka makar na milisekundu, ko će normalan reć da je bolje čitat knjigu aj bjež.

Ipak je era Tic Tokova i beskrajnih skrolanja po preglednicima koji automaski puštaju videje tak da ne moraš ni kliknut više, pa se ne bi čudio da se i vas 7 prepolovi na 3 i pol čitatelja sad. Ja sam jedan od tih koji su nasjeli na mutavost današnjih mamaca na udici za naše repltilske djelove mozga. ALI…..Ne nesvjesno, namjerno.

Sjedim i igram igrice po cijele dane, više se fokusiram na glazbu, strimam ponekad, gledam jutub, pratim faking sportske rezultate a nit me zanima sport, uhvatim se da skrolam po instagramu bez ikakvog razloga i gledam potpuno random sranja da prođe vrijeme i svakako prije spavanja gledam jedno te istu seriju koja mi je omiljena i tako zaspim.

Svjestan sam da je sve to besmisleno, al nekako sam u fazi gdje mi godi ne razmišljati. Ne da mi se i lakše je!

Ne godi mi više overthink, a to je nekako temelj mog pisanja. Mislim, overthink je vjerovatno temelj svakog kvalitetnijeg pisanja, jer šta ćeš realno napisat ak’ ti je mozak na paši. To je možda i znak da se moja anksioznost ublažila s vremenom što je dobro. I pisanje i čitanje općenito, po meni, temelji se na overthinku jer zahtjeva naprezanje uma i mentalne trudove ( osim ekipe koja čita knjigu ne razmišljajući o tome što čita samo da se mogu pohvalit da su pročitali knjigu). Tako je i očito zašto čovječanstvu više godi skrolati po random preglednicima sa blještavim video sadržajem o ama baš ničem važnom umjesto čitanja slova. Nije nikakva tajna da nam jednostavno više godi mozgovna ispaša od recimo anksiozne navale misli.

Nema više gladi u meni za pisanjem o nekim dubljim stvarima. Sit sam. Sit sam pisanja, ne hrane, baš bi mi dobro sjeo neki kebab ili pizza juuuj.

Što se tiče hrane… Teško da će netko bit dobar filozof ako mu je jedino glad na pameti. A opet tko je vječito previše sit, nema potrebe razmišljati o problematici ikakve vrste kad nema faking problem! Ali treba biti i gladan i sit ponekad. Uključit ovethink kada je potrebno, ali i znat kad je vrijeme za izvest mozgovno vime na ispašu, na li’vadu.

Tako da je cilj umjereno! Ali ni previše umjerenosti nije zdravo buahahah. Budi Umjereno pretjeran i Pretjerano umjeren. 🤓

Inače, zdebljo se ja od sjedenja i mozgovne ispaše pa moram na dijetu, tako da sam trenutno u oba stanja, ugojen a gladan!😂

Eto tek tolko da vas pozdravim, kak ste mi vi humanoidići ?

:)))