Ovo je eksperiment kolektivne online psihoterapije.

Govorom i pisanjem si olakšavamo misli i osjećaje. Godinu dana sam bez psihoterapije i shvatio sam da mi fali to jednostavno, a oslobađajuće postavljeno pitanje, Kako ste? (Naravno ako nije u prolazu kao što susjedi znaju podmetnut, nego iskreno ” kako ste” sa ciljem pravog razgovora i sugovorništva). Jer na kraju mog odgovora, osjećam se bolje, praznije. Misli su lakše i svi problemi su utišani i van mene barem na kratko.

Zbilja nije ni važno što će psihoterapeut odgovoriti. Nešto novo, a da ja to već ne znam. Odgovori su uvijek neka klasika koji se bitno ne razlikuju od bilo čijeg odgovora. Nije ni bit u dobivanju odgovora. Bit je imati sugovornika koji vas posluša, čuje i razumije.

Tu ulogu će imati ovaj post, gdje ćemo jedni drugima biti psihoterapeuti. 🤓 Jer nismo sami! ✊

Zato ovdje neće biti nužno tuđeg odgovora, možda samo lajk kao znak da vas je netko čuo. Neki ljudi misle da se na psihoterapiju odlazi isključivo po savjet, ali svrha psihoterapije je pražnjenje, a ne input!

Dakle, neće biti previše pridavanja važnosti vašem “kako ste” jer svi smo mi realno u banani uključujući i same psihoterapeute i samo su nijanse u pitanju. Cilj je izbaciti misli u riječi i te riječi izbaciti iz sebe pisanjem.

Imate potpunu slobodu komentirati jedni druge u komentarima i napisati bilo što. Kada pročitate tuđi komentar, potvrdite ga lajkom kao sugovornik! Napišite što god vam je na duši, ovo je virtulan prostor baš za to! I svakog od vas se pita osobno:

Kako ste?