Želja mi je bila naučiti svirati piano, zapravo klavijaturu, to jest sintisajzer. Ali neki kažu i pianino, klavir… Ma ne znam ni ja kako se ispravno kaže da nekog ne uvrijedim, ali znate… Tipkalo koje proizvodi note.

E i sad, kupio ja synth, bacio se na you tube, počeo ozbiljo učit. (sarkazam) Sve dok nisam došao do točke gdje se daljnji napredak ostvaruje ponavljanjem, ponavljanjem i ponavljanjem… Prilično faking dosadno.

Čovjek sa videa je bio iskren i kaže: Prije nego počnete s učenjem, pokušajte si odrediti cilj. Zašto učite svirati, za koju svrhu? (Šteta što nisam taj video pogledao prvi, nego zadnji.)

“Želiš li postati najbolji pianist na svijetu? Jer odmah da vam kažem, konkurencija je ogromna”- Ja onak: NE?

“Želite li biti svirač na svadbama?” Ja u sebi: NE?

“Želite li naučiti svirati po notama razna klasična djela?” ja: NE?

“Ili samo želite improvizirati za sebe? “: DA, to hoću! Želim znati improvizirati svoje note. Ne želim gubiti vrijeme na učenje sviranja tuđih nota.”

I tako ja improvizirao po svom sintiču, te spoznao da mi je improvizacija nezavidno loša. 😆

To je priča o tome kako sam postao profesionalni nesvirač piana.