Tečaj zaštite na radu nije za tvoje zdravlje, već da se mašina manje kvari. Ti si, baš kao i doktor, dio ekonomske mašinerije. Kada se pokvariš, dolazi majstor i popravlja te da možeš dalje obavljati svoj posao.

Taj majstor za strojeve je u našem slučaju doktor. Osim onih fizičkih ozlijeda, doktor će ti liječiti simptome stresa, kroničnog umora, depresije i deprivacije sna tabletama.

0/10 doktora će ti reći, gle:

Zdravlje ti je u banani zbog posla kojeg radiš .To je tvoj uzrok. Ako ovako nastaviš, uništit ćeš se. Daj otkaz i radi minimalno 3 mjeseca na obnavljanju energije, resetiraj se. Jebo te poso, naći ćeš drugi, uništava te. Nećeš se ni obogatit ni osiromašit ako uzmeš 3 mjeseca odmora za sebe. Zar ti tih 150 kn dnevno znači toliko da si napraviš trajnu štetu?

Ja nisam doktor, ali znam prepoznati osnovni problem koji zbilja nije teško detektirati kod mnogo ljudi oko sebe.

Evo jedan poznanik je u mojim godinama, znači 31. Čovjek je osušen, ima 53 kile, zdravlje mu je kritično. Bilo koji doktor zdrave pameti bi imao dužnost reći mu, ostavi se posla, mršaviš više nego što ti tijelo održava kalorija (to sam isto radio i ja za pišljivih 100 kn dnevnice). Da sam njegov doktor reko bi mu: Treba ti rehabilitacija, a ne poso. Ali on želi živjeti sam u najmu i imati nešto love da može održavati vezu s djevojkom s kojom nema budućnost, dakle mora raditi.

A znaš u čem je caka kada ti ode zdravlje? Onda tek nečeš imat ni poso ni djevojku! Ako ti ode zdravlje gubiš sve!

Prioriteti ! Zdravlje je ipak najvrijednije jer je uvjet za sve ostalo.

Kalkuliraj dobro kada mršaviš od stresa, pitaj se gdje će to završiti ako nastavim ovako 3 godine…. 5 godina… 10…

Govorim to jer sam to prošao, gubio sam 1 kilu mjesečno u prosjeku pa problem nisam mogao prepoznati dovoljno brzo i sjebo si zdravlje zbog najobičnijeg mutavog posla jer raditi se moralo! Danas kada pogledam, sve za šta sam radio sam prodao jer mi zapravo ni ne treba.

Kada sam završio na doktorskim pretragama, kontrolama i dugoročnim psihoterapijama, nitko nije pitao za izvor problema, već ti zakrpavaju simptome i šalju natrag u stres.

Psihoterapeut, kao takav još je dodatno vršio presing da se moram zaposliti i veliki obujam razgovora se zapravo bazirao na tome, dok sam istovremeno bio u najgorem zdravstvenom stanju ikad i bilo je jasno ko dan da mi treba odmor, rehabilitacija od stresa, prehrana kao oporavak od malnutricije i puno sna zbog deprivacije, a ne suprotno što radni život donosi sa sobom.

Jer raditi se mora, raditi se mora…

Ali kad si sjebeš zdravlje znaš šta će ti reći?

Nitko te nije tjero magare malo, bio je to tvoj izbor.