Kao samoprozvani specijalist šupkologije, otkrit ću vam na što morate obratiti pažnju kada se s nekim šupkom uhvatite u argumentaciju ili verbalni konflikt.

Pravilo je jednostavno: Tko više napada, pobjeđuje.

Dakle, vi znate da ste u pravu u nekom argumentu, imate šupka steranog u kut. Opletete ga svojom razumnom poantom i šta šupak napravi ? Okrene temu. To je blaži oblik onoga što želim istaknuti. Kada smo sa šupkom u malo napetijoj argumentaciji i konfliktu, dolazi do napada i optužba u oblicima pitanja i protupitanja koje su zapravo i optužbe ili nabijanje krivice.

Primjer: Na debati precjedničkih izbora, koju sam iz ne znam ni ja kojeg razloga gledao, taj princip se primjetio na vidljiv način gdje su padale opake optužbe. Parafrazirat ću:

Kandidat A: Ako je vaš stranački kolega u zatvoru zbog primanja mita, odakle vama kapital koji trenutno posjedujete!?

Kandidat B: (izbjegava odgovoriti i odmah postavlja protupitanje): A Zašto ste se vi družili sa čovjekom koji je krivotvorio svoju vlastitu diplomu?!

Kandidat A: To je inače poznanik, a ne prijatelj i uvjeravam sve da nisam toga bio svjestan. Da sam bio svjestan svakako bih ga prijavio policiji. (Kandidat A gubi prvobitni argument)

Šta se dogodilo? Lovac je postao lovina. Šupak kada je steran u kut, postavlja protupitanje te se tako oslobađa odgovaranja i okreće situaciju iz koje nema spasa. Iako Kandidat A koristi svu racionalnost i odgovara na protupitanje, i dalje gubi argument jer je Kandidat B odgovorio protupitanjem. Kandidat A je na kraju ispao kao netko tko se opravdava za nešto što niti nije u njegovoj moći. Šupak se time oslobodio odgovaranja na vrlo bitno pitanje preokretanjem teme, sjebo tok događaja, skrenuo pažnju sa sebe i u sekundi postao onaj koji napada. Uspješan pregovarač nikada se ne stavlja u situaciju opravdavanja i ne igra obranu ako ima namjeru pobjediti u debati. Napad je jači od finoće i razuma. Poput partije šaha sa samo jednim pravilom, napadaj više od protivnika. To se isto primjenjuje i u svakodnevnoj šupkologiji.

Kada šupak nema odgovora za ono za što je optužen, nabacuje protukrivnju koja je nepovezana sa temom, stvara lažne ili manje važne optužbe. Za svakoga tko se brani protunapadom izbjegavanja i navedenim taktikama ima se razumnog razloga pretpostaviti da je kriv za to za što je optužen.

Zrcalno protupitanje je ključ uloga lovca i lovine. I odvjetnik obrane zločinca će igrati na kartu bacanja krivnje na okolnosti situacije zločina. Nije kriv ubojica, kriv je ubijeni.

Napad je najbolja obrana za imati ikakav agrument sa šupcima. Razum zaboravi. Jer onaj tko se brani u argumentaciji i konfliktu, bio on u pravu ili ne, jednostavno već zvuči kao da je kriv.

Time protupitanje postaje najbolji odgovor u konfliktnom argumentiranju.