Ne ostvaruj snove, ostvari buđenje!

Jedno je sigurno, bogatuni su krivi za neispunjene snove siromašnih današnjice. Zapravo siromašni su si sami krivi jer gledaju modele uspjeha u bogatijima od sebe. Pa budalo gledaj jadnije od sebe i bit ćeš bogat. Siromah pogleda bogatuna i poželi takav život, dok bogatun pogleda siromaha i zahvali bogu. (koji god “pravedan” bog to bio). Pogleda siromaha i vidi fizičko tijelo pogodno za eksploataciju svoje zarade.

Bogatuni ne čitaju ovaj blog, tako da se obraćam sa sigurnošću niskom ili kvazi srednjem sloju. Nesretan si jer gledaš bolje od sebe. Moraš gledati ljude na dnu ili biti tamo da uopće naučiš cijeniti išta. Od neimaštine se uči, ne od obilja.

Današnji čovjek često zaboravi da je eksplozija ekonomije jako nedavna i da je društvo otada na meti marketinga. Čovjek od doba industrijalne revolucije samo predstavlja potrošača. Od tada motivacijska spika huška sve pijune da žele više, rade više, ne odustaju bla bla… A zapitaj se mujo šta je bilo prije sto godina? Nema kredita, nema bmw-a s felgama, nema sporta, televizije, diploma… za čime bi tada težio i s kojim postignućima kurčio?

Ljudi se filozofijom bave dulje nego što postoje prvi pisani dokumenti, nisi ti prvi koji traži ispunjenje. Niti jedan duhovnjak prošlosti nije zagovarao da je više bolje, naprotiv. Minimalizam, odricanje i darivanje su navedena kao velika postignuća, znači potpuno suprotno od današnjeg cilja posjedovanja i gomilanja. Alo, pa šifra duhovnoga ispunjenja je već davno otkrivena od drevnih mislioca! Modernizam je izokrenuo društvo naglavačke u vrlo kratkom razdoblju. Čitaj bilo šta prije industrijalnoga doba i takve ideje ne postoje. Danas je svaki drugi oglas: kako se obogatiti u 9 dana, kako biti biznismen do ibera… Zajebi.

Budi skroman i bit ćeš cjelovit.
Pokloni se i bit ćeš uzvišen.
Budi prazan i bit ćeš ispunjen.
Prepusti se starenju i bit ćeš obnovljen.

Ako malo imaš, dobit ćeš.
Ako puno imaš, bit ćeš zbunjen.

Zato mudrac prihvaća Jedno,
i postaje uzor svemu pod suncem.
On se ne diči i zato svijetli.
Ne opravdava se i zato je poznat.
Ne
hvali se i zato je hvaljen.
Nije umišljen i zato traje.
Ne natječe se s drugima,
i zato ga nitko ne može nadmašiti.” Lao Tzu

Kako bi siromah ostvario svoj san, on mora rintati za bogatuna. Biti sluga za gospodara.

Gospodari su ti koji spavaju dulje u jahti sa dvije žene mamurni, oni žive san siromaha dok budno vide stanje stvarnosti.

Sluge pak imaju deprivaciju sna i budni sanjare da će postati sretni kada zarade novac ne shvaćajući da ni bogataši nisu ispunjeni gomilanjem stvari i fejk vrijednostima.

Zamjeni svoje snove buđenjem. Nije to za tebe i mene. Živiš u svijetu gdje si sluga gospdaru, a sluge ne ostvaruju snove. Sluge ostvaruju buđenje. Buđenje od okova želja i nametnutih vrijednosti.

Buđenje je ono što ti zapravo treba. Pa nisu bogatuni sretni, samo što oni idu u privatne psihološke ordinacije pa ih ne vidiš na radaru. Slavu ne bi poželio ni najvećem neprijatelju. I prijateljstvo i ljubav im uvjetuje što imaju, uključujući i karakter. Da ih skineš do gola, vidjeli bi često samo djetinjasto razmaženi pohlepni um i nesigurnost.

Ukoliko radiš, vrlo vjerovatno radiš za nekoga od njih, a taj netko je gospodar koji ti daje mrvice, dok kolača posjeduje toliko da ih ni ne može pojesti. Kada se zasiti, radije baci u smeće nego da podjeli slugama. Privatnik ili država, svejedno… Samo je razlika što je i privatnik sluga državi. Vidiš li sada svoje mjesto u toj hijerarhiji snova? Nema te. A ti sav sretan što uopće radiš.

Raditi se mora. To će izići iz usta baš svakog kolege sluge! Sluge su ti koji se međusobno tlače i usađuju stigme o neradu. Ako nećeš ti, ima sluga na bacanje. Gospodari nikada nisu imali veći izbor dobrovoljnih robova!

Uvjereni da se raditi mora, pitam zašto? Ispostavi se da svi koji tvrde to da su već zatočeni kao sluge. Žele voziti auto kojime se voze na posao (da ne rade ne bi ni trebali auto). Trošak za auto je velik. Tada uzmu kredit pa imaju omču oko vrata od banke, sada zbilja moraju raditi. Pa žele novi tv u 4k umjesto 3K. Pa švralju okolo sa partnerima, pa žele obitelj, djecu ,novu fasadu na kući. Pa se dogodi dijete sa strane i eto alimentacije. Pa žele piti, pušiti, ljetovanja, nova odjeća, renovacija…. i tako se može do sutra nabrajati. Koliko god novca zaradiš, sve možeš potrošiti. Ali pitanje je koliko novaca ti zapravo uopće treba? Ja osobno nikada nisam bio nesretniji nego u doba kada sam najviše zarađivao i obrnuto.

Tko ima toliko želja, taj zbilja mora raditi.

Tko iskorijeni želje, lako može biti sretan bez ostvarivanja svih tih prolaznih pizdarija i jednostavno biti.