Pitaju na razgovorima za posao, imate li petogodišnji plan. Pitaju te na psihotestiranju imate li plan za budućnost? Pa ti onda po tome kroje karakter. Ukoliko imaš ambicije biti biznis men, ti si zreo čovjek. Ukoliko kažeš da nemaš plan, ti si infatilan karakter koji bježi od odgovornosti.

Al naš šta. Iskreno, nemam plan brate mili, i vremenske kolege humanoidi. Nemam plan.

Imao sam planove za budućnost, neki su se ostvarili, većina nije. Ostvarile su se pak neke stvari koje uopće nisu bile u ni u kojem planu.

Znaš šta ti planovi rade, drže te u okovima i čine nezadovoljnim i nezahvalnim šupkom sa onime što imaš sada, u sadašnjosti. Postaneš potrčko za ispunjenjem koje je samo ideja u tvojoj glavi.

Znaš koji je najveći problem kod plana za budućnost? Što budućnost ne postoji! Ako ne vjeruješ probaj dotaknut budućnost, malo bježi zar ne? Kada i dođe, to će opet biti sadašnjost. Budućnost ljudski mozak može jedino percipirati tako da pretpostavi da će sve ići svojim tokom vremena kojeg mjerimo satovima.

I ova sadašnjost sada je nekada bila tvoj plan budućnosti, i zašto se još uvijek tražiš i imaš ciljeve? Zato jer je jedini ispunjujući cilj oduvijek bio živjeti u skladu sa sadašnjosti, prihvatiti je.

Za neke ljude planovi budućnosti doslovne neće stići prije nego ostvare ciljeve, možda ja niti ne uspijem napisati ovaj post do kraja, vidjet ćemo… Za neke će budućnost pak stići ali će promašiti cilj. Neki će ostvariti ciljeve koji također nisu bili u planu. Neki će ostvariti planove pa shvatiti da su i dalje isprazni… itd. I ko je onda tu nezreo? Glupa filozofija moderne i kapitalističke ambicionznosti, eto tko.

Svi smo popušili spiku.

Mislite da su homo sapiensi krojeni da budu sretni dugoročnim planovima u budućnosti? Ne bih rekao. Kratkoročni ciljevi usrećuju humanoide, koji se uglavnom sastoje od žderanja Đank fuda i minglanja.

Plan za budućnost je u prijevodu: ” Kako mislite ostvariti ljudsko formalno postignuće, jer pretpostavljamo da niste sretni ovime što imate… Ne možete biti sretni ako ništa niste postigli!!!

A glavna caka je u tome da…

Kada ta budućnost dođe, ona će opet biti sadašnjost. Ne možeš živjeti nigdje osim u sadašnjosti. Nema bijega. Tako da nije cilj živjeti za budućnost ni ciljeve, već vježbati da jebeni “cilj”… ako ga već moraš imati, bude živjeti u sadašnjosti i cijeniti je bez obzira kakva ona bila, a stvari koje će život spletom okolnosti dati ili oduzeti, moraju biti odvojene od našeg unutarnjeg bića… Jer to je sve što ćemo ikada moći postići. Sadašnjost.