Kako to da osnovno obrazovanje ne uključuje nutricionizam ili barem osnove ljudske prirodne prehrane?

Jeli to samo očiti način kako uspješnije prodavati inustrijska sranja ljudima, od najmlađe dobi, ali i nakon završetka visokih doktorata i akademija.

Navodno medicinski stručnjaci u svome obrazovanju imaju svega nekoliko sati edukacije o nutricionizmu, dok pravi diplomirani nutricionisti imaju podjeljena mišljenja oko prilično rudimentarnih stvari. Ostatak populacije nakon što završi svoj smjer obrazovanja, više manje zna samo ono što im uđe u uho.

No pravo pitanje koje uzrokuje češkanje po zatiljku je, zašto djecu ne učimo nutricionizam? Znanje o čemu je puno važnije od hrane? Povijest ratova, algebra ili vjeronauk? Igranje graničara ili recitacije himne?

Učenje kemije u školama bi moglo biti popraćeno prehranom, pošto djecu ionako uče laboratorijsku kemiju koja nema veze sa prirodnim svijetom. Povezivanje kemije sa hranom bi možda proizvelo veći interes i znatiželju kod osnovnoškolaca, jer je to ono što radimo svakodnevno otpočetka do kraja naših života. Hranimo se.

Sa niti jednim od školskih predmeta, nismo bili u doticaju čitav život niti će nam nužno trebati ostatak života. Niti materinji jezik, niti matematika, niti znanje o atomima. Hranu ćemo uvijek jesti. Edukacija o prehrani je po meni odličan pokušaj za postavljanje smislenog temelja edukacije u sklopu stvarnosti ljudske egzistencije.

50eae758313d0296f4dc9330babf5b8f.jpg

Zašto nam djeca jedu slatkiše, čipseve, krafne i piju Coca Colu, a da praktički ne znaju što je šećer, a kud i kamo E brojevi koje ne znamo ni izgovoriti. Ili još bolje, zašto većina nas ne zna šta su E brojevi?

Izostavljanje nutricionizma iz edukacije, je zapravo odgoj ljudi koji će biti nesposobni izliječiti se prehranom i ovisiti o lijekovima. To je odgoj populacije koja će manje vjerovatno izbjeći zdravstvene probleme uzrokovane lošom i neadekvatnom prehranom, a koje mogu biti lako spriječene u startu.

Mislim da osnovne činjenice o ljudskoj prehrani spadaju pod toliko basic predmet edukacije, da bi ga se bez problema moglo svrstati pod osnovna ljudska prava.
Iz nekog razloga, mi djecu ne učimo o hrani.

Prvo i osnovno. Djeca su pametna! OK ?

Djeca bi sigurno izabrala prirodnu biološku prehranu za organizam, a ne kemisjke pojačivače okusa, zgrudnjavanja, regulatore kiselosti i sladila samo zbog okusa ili omota sa crtanim junacima. Ali mi smo ti koji ih trebamo obrazovati o tome, mada je jasno da mnogi od nas “odraslih” nema blage veze zašto uopće jedemo to što jedemo, a još manje sastojke u hrani, odakle potječu i kako djeluju na nas.

Djeca definitino ne žele biti pretila, alergična ili nezdrava zbog sranja koje unose u organizam, naravno nesvjesno, zbog okruženja neprirodnom i sintetičkom prehranom. Ne žele imati akne zbog hrane koju ne bi smjeli konzumirati. Ne žele biti neuhranjena ili anemična zbog prehrane koje im znaju nametnuti roditelji frutarijanci ili striktni vegani. Ako djeci damo barem osnove prehrane, oni će sami prepoznati nezdravu prehranu.

Znamo reći da bi naše mačke jele Wiskas svaki dan, ali ne pada nam na pamet da bi i naša djeca izabrala adekvatniju prehranu od paštete s rokom trajanja od pet godina na sobnoj temperaturi da znaju bolje. Dužnost obrazovanja je da stavi fokus na činjenice o hrani, o tome što je zapravo zdravo, a što nije, sve u skladu s našim genetskim biokemijskim potrebama i karakteristikama.

Što je loše u predstavljanju ljudske prirodne prehrane djeci naspram kemijski procesirane hrane?

Reći ću vam što je loše. Pada zarada. Jer djeca su najveći potrošači tih sastojaka koji jednostavno ne postoje u prirodi od kojih je veliki broj dokazano štetan. A u hrani su jedino zbog povećanja privlačnosti (boja, okus, miris) i zbog duljeg roka trajanja, što rezultira većom zaradom proizvođača.

Okus je mamac

Okus je jedino zašto sav taj kemijski junk food uopće ekonomski opstaje. A kada shvatimo da je okus laboratorijski i često štetan za organizam (pogledaj kemijske dodatke označene crvenim https://e-brojevi.udd.hr/ ) lako vidimo u čemu je potencijalan problem zdravlja civilizacije.

Zašto kada završimo edukaciju, kao cjelina, znamo neopisivo malo o hrani i onome što unosimo u organizam? O možda najvažnijoj temi za ljudsko zdravlje i kvaliteti života.

Ova prezentacija u trajanju od 10 minuta, sadrži osnovne podatke koji nerijetko izostaju i najeduciranijim i najbistrijim umovima današnjice.

“When i present this in medical conferences, most doctors and medics don’t know this basic facts about food” – Zoe Harcombe