Zamišljene granice nacija su savršen i najočitiji primjer nevidljivih zidova. No nisu to jedini nevidljivi zidovi koji nas separiraju u grupe, klase i fragmente.

Nevidljivi zidovi

Komunikacija putem telefona, interneta i dopisivanja može zapravo biti zid koji nas drži udaljenima od stvarne interakcije kojom se čovjek zbilja zbližava. Umjetnim interakcijama na daljinu čovjek dobiva samo fiks u vene kojima se nakratko zadovolji, dok i dalje zapravo žudi za stvarnom komunikacijom, stvarnim pogledima očiju, mimikama lica, osmjehom, dodirom, zagrljajem i kemijom koju sučelje ekrana ne može prenijeti. Što više ovisimo o društvenim mrežama i ekranima umjesto stvarnom socijalizacijom, to nam je biće usamljenije.

Ugovor je nevidljiva vrsta zida zvan kavez. Potpisujemo ugovore i tako gubimo slobodu ljudske egzistencije. Brak je vrsta ugovora. Radni odnos je vrsta ugovora. Krštenje ili preobraćenje religijama. Kupnja materijalnih stvari na otplate. Otplaćivanje obrazovanja. Želje za kojima vapimo. Estetika postojanja. Svi naši dugoročni ciljevi su nevidljivi kavezi koji nas sprječavaju da već volimo i cjenimo ono što jesmo i imamo te usmjerava da težimo onome što nemamo i još uvijek nismo.

Gomilanje materijalnog naoko jesu vidljivi zidovi, ali psihološki zid koji je ispod toga je zapravo onaj koji je važniji. Materijalne stvari nas zarobljavaju jer se za njih vežemo, postaju neprocjenjive, nezamjenjive. Tu je i faktor pohlepe. Vežemo se za stvari i one od nas naprave brodić kojem je sidro bačeno da ne može otploviti u slobodu. Još jedan nevidljivi kavez.

Društveni slojevi– Zidovi koji separiraju siromašne od bogatih. Zasluge od nepotizma. Ljubav od interesa. Obrazovnje od intuicijskog intelekta. Ukratko, separira bića na osnovi materijalnog statusa i sustavnog postignuća.

Ideologije: politika i religija– Vjerovatno najčvršći nevidljivi zidovi koji razbijaju čovječanstvo u milijarde komadića i okreće jedne protiv drugih. Primjera se da nabrati toliko da povraćamo od dosade zato slijedi poanta…

Poanta s nezaključanim zaključkom

Zidovi su materijalni i nevidljivi. Lakše je prepoznati materijalne zidove nego one nevidljive. Ljudsko biće posvećuje većinu života na stjecanje materijalnih zidova, kao i na usvajanje nevidljivih- iako u trenucima dok ih usvaja, misli da radi na boljem sebi dok često nije svjestan da postaje zarobljen. Svakim zidom kojeg čovjek izgradi, potencijalno se ograđuje od nečega što ne želi izgubiti. (prijatelji, druženje, samoća, iskustvo, štenje u prirodi, kakanje u miru dok igraš omiljenu igricu na smartfonu ili kajgot…)

Pa nakon proživljenog života navrati misao u praznoj sobi otrcanih zidova u samoći:

-Što ako je zidove umjesto gradnje, zapravo čitav život trebalo rušiti?