Kuham u svojim bilješkama ovaj post kao ” Najgluplji razgovor za posao ikad” ali sam baš naišao na post korisnika Bratislav- “Ponos” i dobio poticaj da ga sada serviram i nadovežem se, umjesto da napišem ultra dugačak komentar. Post možeš pročitati ovdje: https://wp.me/s18PBO-ponos

Bila je otrprilike 2010. godina. Recesija nad recesijama novoga doba. Posla nije bilo ni za grobara ni vojnika. Barem su mene odjebali. 😂🙆‍♂️

Dakle ja sa svojih 20 godina u guzici, poslan od radnice sa burze na razgovor za posao u Grawe osiguranje. Morao sam otići jer bi me skinula s burze babetina i ode besplatan pokaz. Tako da nas je završilo nekih 30- ak humanodaktila koji nemamo blage veze o osnovama prodaje osiguranja na razgovoru za posao koji zapravo ne želimo.

I sad, jedan po jedan ulazimo pred nekakav žiri u velikoj prostoriji za sastanke. Ko pregovori u NATO-u ( jebo me pas ak znam šta je NATO i kakva im je prostorija, al dobro zvuči). Ako me sjećanje dobro služi, četvero ljudi tamo sjedi, tri mužjaka od toga, jedna ženka. Svi u skupim direktorskim odjelima i u svojim četrdesetima u prosjeku.

Priča ide ko i svi bezumni razgovori za posao, ništa posebno. Kažu plaća je 3500 kn prodaješ osiguranja bla bla bla… Sve dok nije došlo to jebeno arogantno maloumno pitanje od samouzvišenih glavonja:

“Na koje postignuće ste najviše ponosni u životu” ?

Odmah sam znao koliko je sati jer za pravi odgovor ne bi imali razumjevanja, a bome ni toliko vremena. Nit da baš razmišljam na taj način da iz vedra neba odgovorim na nešto takvo. Ali znao sam ja što oni žele čut bez brige. 💩

Prvo i osnovno, imao sam 20 godina. Drugo, bila je recesija, ja praktički klinjo na pučkoj kuhinji s aknama. Bez vlastite žlice i vilice, oni mene o postignuću?

Ok, ja ih gledam i oni svi u odjelima, reko ne isplati mi se ulazit u spiku duhovnosti i kako nije sve u materijalnom, jer znam da za njih je. Ne mogu se pohvalit obrazovanjem jer imam samo srednju. Nemam ženu djecu, auto ni prikolicu čak…il ću šutit ili…

Ma reko, idem se izdebilizirat i reć im totalnu glupost na ovo debilno pitanje jer ionako ovo ne vodi nigdje.

Ponosim se što sam uspio napravit špagu. Kakvu špagu? Upisao sam kickboxing i evo fali mi još trunkica da bude skroz ravna špaga, a prije dvije godine sam jedva nogu dignuo preko koljena ako i tolko.

Oni blijedo gledaju i vjerovatno si misle koji debil. A oni u mojim očima isto to samo puta četiri.

Izašao sam iz prostorije barem s guštom jer sam znao da nitko od njih nema postignuće špage lol 🤣. Prilično sam siguran bar za jednog od njih jer je bio debelo krme. To se ne može kupiti novcem bičez!!! Nisam je ni ja napravio kako spada, ali bome nisu ni oni hahah 😂

Nego, i dan danas bi si razbijao glavu i ne bih mogao dati konkretan odgovor kao što bi oni dali. Njihov odgovor bi vjerovatno zvučao: Zarada firme ove godine je nadmašila sve prijašnje godine ili nešto srodno tome.

Preskroman sam da se bavim postignućima. A skromnost je nešto čime se s vremena na vrijeme ponosim. Iako često zaboravim na nju. (Kod nas, skromnost je ženskoga roda- znači obavezno na ženski toalet ako ste skromni 🚺).

Makar znam da se ne bi smio ponosit skromnošću jer to nije ekonomski profitabilno. A još manje to reći na glas…

Ali da… da moram dati odgovor na to blesavo pitanje, a ne moram…

Moj odgovor bi bio skromnost.

Cheers 🤓🍻