Osoba A: Nebo je plavo…

Osoba B prekida: to je generalizacija, uvijek postoje iznimke, nekad je sivo i ružičasto.

Osoba A: naravno, uvijek postoje iznimke, ali ja ne govorim trenutno o iznimkama, pogledaj van, nebo je zbilja plavo i ja govorim o tome. Ne tvrdim da nebo ponekad nije plavo. To nije niti poanta priče…

Osoba B: Da ali nije dobro generalizirati znaš. To je malo primitivno.

Osoba A : Ali ne generaliziram, pogledaj kroz prozor, nebo je plavo.

Osoba B : Plavo je za ljudsko oko , ali znaš li da cvrčci uopće ne vide plavu boju, stoga jeli zbilja plavo ? Nastavi sa poantom..

Osoba A: Odjebi.

Ovo je bio uvod u ono što želim dočarati. Ide mi na K što se današnjim ljudima sa nespretnom filozofijom mora u govoru neprekidno dodavati fraza poput ” uvijek postoje iznimke” jer inače te optuže da generaliziraš stvari.

Ako iznosiš tvrdnju, današnji preosjetljivi tutleki automatski ti stave riječi u usta tako da tom tvrdnjom ispada da negiraš drugu stranu realnosti. Ali ne negiraš je, već samo iznosiš jebenu tvrdnju.

Recimo da napišeš tekst o tome kako je štajaznam ljubav bolna ili kajgot… i onda se nađe netko tko ti komentira, “ali ne mora bit bolna, može bit i prelijepa bla bla bla….” OKEEEJ, znam i ja da može, ali ovo nije tekst o tome okej? Zar ljudi danas pretpostave automatski da ako uzmeš zagovarati jednu stranu, da nisi svjestan postojanje druge strane? Zar treba na tom primjeru napisati u naslovu “Ljubav je bolna, osim kada nije”.

Zar je potrebno do kraja vremena ispravljati sam sebe nakon svake izgovorene tvrdnje zbog jeftinih filozofa koji pretpostave da su oni jedini nepristrani entitet u svemiru, te imaju moralnu dužnost obavijestiti da postoje dvije strane medalje. Doslovno iza svake tvrdnje bi se moglo popikavati na vlastite rečenice.

Ljeto je toplo ” dobro osim tokom hladnih dana”. Djevojke imaju dugu kosu ” ali ne sve naravno, nego većinom “. Crveni auto mi je ljepši od plavog” ali to je naravno potpuno individualno”. Više se isplati radit za više ” ali ne mora značit da je više bolje”. I tako do kraja vremena ” možda”.

Kako bismo dočarali svoju poantu, ponekad moramo generalizirati čisto radi praktičnosti govora jebiga. Dobro ponekad i ne moramo, uvijek postoje iznimke naravno…🤔