Trud sam po sebi nije dobar. Bolje je imati uvjete za uspjeh i malo se truditi nego nemati ih, i maksimalno se truditi. Nije svaka okolina niti situacija pogodna za uspjevanje i rast cvijeta. Ponekad je trud zapravo uzaludan ili “dead end”, a korisno je prepoznati uvjete vrijedne truda i uštede energije.

Zasluge pustinjskog cvijeta

Često čujemo da se trud isplati i štoviše, da je netko nešto zaslužio, zato jer se trudio u životu. No što je sa svima onima koji su se trudili za puno manje nego zaslužuju? Što je sa onima koji su dobili puno, a nisu se uopće trudili? Već vidimo, trud je za idiote. Jer se vjerovatno neće isplatiti. Bolje si sačuvaj energiju i uzmi spavanac. Naravno da postoje ljudi koji su uspjeli unatoč svim uvjetima, no o njima se snimaju reportaže baš zato jer su tolika rijetkost, jedan naprema milijardu. Zato i pričamo o njima. Ima i ljudi koji su dobili na lotu, no to uglavnom nismo mi. Moto da se trud isplati je generalizacija da čovjek manje razmišlja i više rinta. Nije li zabavno kako ljudi zapisuju bilješke uspjeha od već uspješnih ljudi? Ali oni mogu dati recept uspjeha tek nakon što im se posrećilo, a ne prije. Samo dobitnika lota pitamo kako birati brojeve no on je samo sretnik na kojemu se zalomilo. A i koja je to točno kvota gdje se trud neosporno isplati? (pogotovo za niži sloj društva)… Kada rastavimo na komadiće nečiji trud recimo u postignuću visokog obrazovanja, moramo biti svijesni da nije zaslužan isključivo trud te osobe, već svi preduvijeti koje je osoba imala tokom života. Rijetke biljke uspijevaju iz pukotina betona unatoč svim nepogodnim uvjetima, no kada i uspiju, one su uglavnom korov. Isti trud koji uloži osmogodišnji afganistanac i osmogodišnji švicarac tokom života, jednostavno neće biti jednako nagrađen, bez obzira na zasluge. Neka okruženja su pustinja i beton, druga su plodna zemlja iz uzgoja. Jedna su okružena ljudima koji gaze cvijeće, a na drugima ljudi brižno uzgajaju svoje vlastito. (Roditelji, priajtelji, kolege…) To metaforički vrijedi za svakoga od nas, svi smo iz drugačijh varijacija okolina i gena, a trud sam po sebi može biti beznačajan, ako je uložen u uzgoj cvijeća u pustinji. Zato je puno važnije od samog truda, znati prepoznati plodnu i neplodnu zemlju, otrovne i neotrovne ljude. Jer đaba nam potencijali, ambicije, ljubaznost i nade, ako smo posadili svoje sjemenke u okruženju koje ih pokosi čim ih obasja prva zraka Sunca.

Oglasi