Zašto bi ikoga više išta pitali ako možemo guglat. Zašto bi dijete više pitalo roditelje, zašto je mjesec nekad pun a nekad ne, kada može guglati i dobit ekspresno, puno stručniji odgovor. Zašto bi na socijalnim mrežama uopće postavili ikakvo općenito pitanje ako možete guglat? Uostalom, ako bi i probali, ubrzo biste dobili link kao odgovor na vaše pitanje. Gugl je postepeno postavio novi standard postavljanja pitanja u stvarnosti.

Ono što se time gubi je jedna cijela dimenzija započinjanja razgovora i zbližavanja sa  ljudima tokom tog procesa. Pričali bi o onome što skupa znamo ili ne znamo, sjećali bi se i nadopunjivali međusobno … Te stvari bi nas asocirale na neke druge koje stimuliraju mozak te možda potaknule na humor ili anegdotu. Otkrivali bismo nova pitanja i sjećali starih stvari povezanih sa time. Dakle dogodio bi se cijeli misaoni proces koji je umjesto toga prekinut ekspresnim rješenjem. Kao da gledamo rješenja dok ispunjavamo križaljku. Pitanja mogu biti i put ka zbližavanju i prijateljstvu. Tu nastupa Gugl tražilica koja spriječava interakciju koja bi išla prirodnim tokom i guši je sa potpuno neverbalnim i informacijskim odgovorom. Tada više nema potrebe za nagađenjem i kreativnim maštanjem jer je sve već rješeno.

Novi standard postavljanja pitanja među ljudima

Zašto bi više itko ispao glup pred curom koja mu se sviđa i pitao nešto blesavo, ili dijete u razredu postavilo osnovno pitanje pred još trideset izrugljive dječurlije koji samo čekaju na to. Više nema briga, sve će vam reći Gugl. Izgubljeni ste i ne znate gdje je koja ulica, koliko traje menstruacija i tko je bio prvi predsjenik Ugande. Kako se pravilno vježba, kako uleteti komadu. Nema problema. Zašto ići doktoru kad možete pokušati prvo pogoditi dijagnozu preko foruma zašto vas probada ispod desnog rebra i pogrešno zaključiti da umirete. Najljepše od svega, mi više ništa ne moramo pamtiti jer se uvijek možemo iznova prisjetiti. Mi imamo sada više nego ikada, sve uvjete za biti minimalno uključeni u ljudsku interakciju. I minimalno memorizirati stvari koje će bukmarkati i spremiti kompjuter umjesto naših mozgova. Sve je u ekranu i svaki odgovor će dobiti pregršt opcija kako biti odgovoren, a čak i ako oni bili pogrešni, nikome ništa. Ne postoji internet policija za širenje pogrešnih informacija zar ne?

Može li gugl ugušiti ljudsku mudrost

Jedna od najvećih odlika ljudskog intelekta je postavljanje pitanja. A sada su odgovori expresno na dlanu kao šalabahter, umjesto u knjižnicama, tečajevima, vlastitim pronalaskom, iskustvom, eksperimentima, mozganjem ili ne daj bože u razgovoru sa drugima. I Dakle, Cesar je šaptač psima, a Gugl šaptač ljudima. Naš proces misaonog rješavanja i pronalaženja odgovora sveden je na minimum. Dakle internet je svakako koristan i definitivno lakši put za rješenje problema no… Isto tako postoji granica gdje će ljudski mozak s vremenom zbog te lakoće teže podnositi napor pamćenja i traženja rješenja, jer će ljudsko okruženje sve manje to zahtjevati. Ili će pak potreba za potavljenjem pitanja ljudima, postati potpuno nepotrebna i posve robotska aktivnost. Stalno dobivanje ekspresnih odgovora sa ekrana definitvno je jedan od faktora za smjer razvoja ljudske mudrosti.

Oglasi