Imali smo jedan faking zadatak. Biti vječno besvjesni dijelić svemira. I u tome smo očito zajebali.

Opet ćemo jednom biti besvjesni, ali tko zna hoće li to biti taj isti doživaljaj ništavila kao prije.

Sječaš se?

Ni ja.

I sad gledamo u ravnodušnost svemira, koji se sigurno ismijava našoj ranjivosti na svoj besvijestan način.

Za sve te besvijesne čestice, mi smo groteskna nesretna slučajnost nakupljenih atoma zarobljeni u životinjskom mehanizmu. Nesretni atomi koje je zapalo biti izloženi osjećaju boli, patnje, dosade i anksioznosti.

Najgrotesknije od svega je spoznaja o vlastitom raspadanju i ponovnom nepostojanju. Jeeei. Zar nam je ovo zbilja trebalo?

Život je fenomenalno potraćena besvijest.

 

Oglasi