Svi znamo da je na engleskom ispravno napisati Door  za vrata, ali nitko ne zna zašto. Ne čitaju li se dva O- U . Ne čita li se onda zapravo DUR? Primjerice za večeru ćemo napisati supper sa dva P. No zašto nam nitko nije objasnio zbog čega postoji to drugo prešutno P? Prva pretpostavka je da se razlikuju iste riječi drugačijeg značenja. No opet vidimo da riječ Light  znači i svijetlo i lakoću i isto se piše, nije li to idealan primjer gdje bi mogli iskoristiti duplo slovo za razlikovanje značenja?

Tu je mali milijun riječi u pisanju engleskog jezika koje imaju prešuno duplo B, C, G, F, L, M, N, P, S, T – a koji nemaju nikakav učinak na izgovor riječi. Čemu takvo kompliciranje? Nema ništa intuitivno u pretpostavljanju tih duplih suglasnika, već se moraju naštrebati napamet. Tko određuje ta pravila majke ti. Spell check mi svijetli na svakoj trećoj riječi dok isprobavam sve moguće opcije duplih slova ili dok na kraju ne zgooglam. S druge strane, hrvatski jezik je beskonačno blesaviji sa padežima, ali barem što napišeš, to i izgovoriš. Dupla slova djeluju kao problem motorike govora prenesen na pismo. Ekvivalent duplih slova je tvrdo i meko ć i č koji samo kompliciraju stvari, a ne mijenjaju apsolutno ništa u značenju. Ako se prešutna dupla slova ne čitaju, ne mijenjaju značenje niti glasovnu tvorbu riječi, zašto uopće postoje, koja je poanta? Čudni su pravopisi Božji.

SWIMMING IN LETTERS OF WINNING LESSONS AND SUFFERING OF BUTTERFLY MILLENNIALS WITH TUFFER RUBBER ACCESSORIES FOR A LESS BIGGER COUNSCIOUSNESS.

IIIII IIIII IIIII 

 

Oglasi