25. Prosinac. Dan kada se prisjećamo vlastite religije. Dan kada i najlošiji vjernici održavaju tradiciju. Dan kada se stavljaju maske od dobrote i ljubavi. Sve je jedna velika glumačka audicija. Sadističko- izrabljivački šef prilazi radniku kojemu ne zna niti ime i čestita mu rođendan Kristov, čime se uglavnom on sam osjeća bolje. Čak se i oni najnemoralniji kite moralom blagdanske sugestije. Rukujemo se ili postrance ljubakamo ljude na silu, čak i one koje ne zaslužuju naše poštovanje ili pak ne poštuju nas. Vrijeme je to s kojim će se finoća ugasiti istovremeno kao i lampice sa borova. Barem tih nekoliko dana se osjeti navala tolerancije i dobrohotnosti, iako uglavnom one teoretske. Obitelji glume obitelji, neprijatelji prijatelje. Sadizam se nakratko suzbija u feudalno oportunističkim i izrabljivačkim mozgovima. A pošto je Isusov rođendan, ne znam zašto ljudi međusobno darivaju sebe kao da su rođendani njihovi? Površni prijatelji i poznanici šalju lijepe želje povodom Isusovog 2018. rođendana. Jeli sada pravi trenutak da svima kažem da ne slavim Božić, ili da jednostavno odigram po njihovim pravilima?

 

Oglasi